1 Kings 3
1 Salomon se sprijatelji s faraonom, egipatskim kraljem, i oženi se njegovom kćeri. Dovede je u Davidov grad, dok ne dovrši svoju palaču i Gospodnji Hram, i zid oko Jeruzalema.
2 Narod je tada još prinosio žrtve na visinama, jer dotad nije još bio sazidan Hram Gospodnjemu imenu.
3 Salomon je, doduše, ljubio Gospodina, tako da je hodio po uredbama svojega oca Davida, ali bi i on još žrtvovao i kadio na visinama.
4 Tako ode kralj u Gibeon da tamo žrtvuje. Jer to je bila najuglednija visina. Tisuću žrtava paljenica Salomon tamo prinese na žrtveniku.
5 Tada se javi Gospodin Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: “Išti što da ti dam!”
6 Salomon odgovori: “Ti si svojemu sluzi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i iskrena srca, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina koji sada sjedi na njegovu prijestolju.
7 I tako, Gospodine, Bože moj! Ti si učinio svojega slugu kraljem umjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.
8 Tvoj sluga stoji na čelu tvog naroda koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan da se ne može izbrojiti ni procijeniti.
9 Daj svomu sluzi razumno srce, da može vladati tvojim narodom i da zna razlikovati između dobra i zla. Jer tko bi mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?”
10 Vrlo se svidje Bogu što je to Salomon zamolio, a Bog mu odgovori:
11 ”Budući da si to zatražio i nisi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti svojih neprijatelja, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
12 udovoljit ću tvojoj molbi. Evo, dat ću ti mudro i razumno srce, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će tebi jednaka biti poslije tebe.
13 Ali dat ću ti i ono što nisi iskao, i blago i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.
14 Ako budeš išao mojim putovima, držeći moje uredbe i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život.”
15 Kad se Salomon probudio, shvatio je da je to bio san. Potom se vratio u Jeruzalem, stupio pred kovčeg zavjeta Gospodnjega, prinio žrtve paljenice i pripremio žrtve pričesnice i zgotovio svečanu gozbu za sve svoje sluge.
16 U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega.
17 Jedna žena reče: “S oproštenjem, Gospodaru moj! Ja i ova žena živimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući.
18 Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Nijedan stranac nije bio s nama u kući. Samo smo mi dvije bile u kući.
19 I umre dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila na nj legla.
20 I ustade ona usred noći i uze, dok je spavala tvoja sluškinja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa.
21 Kad ujutro ustadoh da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete što sam ga bila rodila.”
22 A druga žena povika: “Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo.” Ona je tvrdila: “Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo.” Tako su se prepirale pred kraljem.
23 Tada reče kralj: “Jedna tvrdi: Ovo je ovdje moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo.”\
24 I zapovjedi kralj: “Donesite mi mač!” Donesoše mač pred kralja.
25 Kralj zapovjedi: “Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!”
26 Tada povika kralju žena čije je bilo živo dijete? jer ljubav prema vlastitom djetetu jako je uzbudi? “Ah, gospodaru moj, dajte njoj živo dijete i ne ubijajte ga!” A druga povika: “Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!”
27 Tada odluči kralj: “Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati.”
28 Sav je Izrćl čuo presudu što ju je kralj izrekao. I osjećalo se poštovanje prema kralju. Jer se vidjelo da je u njemu bila mudrost Božja da dijeli pravdu.